blog vegetarijanac 2.01

Vegetarijanac 2.0

31/01/2015

Priča se da je lakše ako zapisujete svoje ciljeve i izlistate razloge za promenu stila života, tvrde da ćete uspeti ako pronađete podršku – ali su vaši rezultati ponovo isti. Niste uspeli nakon još jedne “fenomenalne” dijete i ponovo ne izvlačite glavu iz frižidera dok u njemu ima sladoleda (nema veze što je ponoć). Začarani krug se dogodio toliko puta: kratkotrajno uspešna ili potpuno neuspešna dijeta i nakon toga povratak starim lošim navikama bez i jedne jedine izmene i popravke.

Scenario je već viđen a uzrok je taj što nikako da primetite da se nikada niste ni držali početnih instrukcija: niste ni išli ka pravim ciljevima niti težili poboljšanju života. Tražili ste samo još jedan Quick-Fix za brojku na vagi.

Članovi Quick-Fix pokreta danas mogu da se veoma lako podele na dve lako prepoznatljive grupe prema tome kog Gurua su na-dve-na-tri odlučili da prate. Njima se preko noći uglavnom javi:

  • Guru-Iz-Kesice, ili
  • Blender-Guru

Kako prepoznati pratioca Gurua-Iz-Kesice?

Sve počinje tako što se održi nikad ubedljivija prezentacija na kojoj se stvara još jedan (ne)srećni korisnik instant rešenja za mršavljenje – potpuno opčinjen dostignućima i proizvodima tačno određene Kompanije. Novi pratilac upada u religijsku ekstazu koja je upravo proporcionalna ceni Proizvoda ili visini članarine koju mora da plati da bi mogao da uživa svoju novu “sliming” drogu. Nakon što istrese mnogo više dukata nego što bi ih dao za flaster koji se lepi preko usta i bušenje rupa na kašikama – Pratilac počinje da živi na sojinim proteinima, tableticama u svim veselim bojama proleća ili sokiću zaslađenim nekim sirupom sastruganim sa kore egzotičnog drveta za koje nikada do juče nije ni čuo.

Strugano drvo i soja protein imaju bolji ukus od mariniranog bifteka ili gambora u ljutoj ananas salsi kada god se informacije o njima podele sa onima koji se još uvek kolebaju na čitanijim forumima i premišljaju kome da podare svoje poverenje. Pratilac u pauzama između izbacivanja forumskih postova hedonistički uživa u 250 kalorija na dan – a pošto ga koštaju ko Sv. Petra kajgana zapravo više i nema para za onih nedostajućih 1.000 kalorija. Povremene vrtoglavice od gladi umeju malo da poljuljaju novopečenu vernost Guruovoj-Kompaniji ali su tu uvek drugi Pratioci da uznemireno vrapče vrate u svoje jato.

Idila traje do prvog bankrota ili trećeg onesvešćivanja. Eventualno i do rezultata sistematskog pregleda koji zabrinu nekoga još uvek razumnog iz okruženja bliskog Pratiocu.

Kako prepoznati pratioca Blender-Gurua?

Ovde može da se zaglibi malo više i malo duže. Vidite, u okruženju u kome ne postoji bilo kakve elementarna edukacija na temu ishrane – najglasnije se danas čuju vegetarijanci sa porukom da “svi moramo tako da živimo” zarad spasenja planete, duše, univerzuma, hrčaka, žirafa, svinja, kokošaka, zečeva i eventualno pčela. Glasnogovorništvo ni malo ne remeti činjenica da ih ima samo od 4 do 8% u različitim populacijama te se koriste svim (ne)mogućim argumentima koji nas prikazuju kao prirodne biljojede.

Ljudi koji su vegetarijanci zbog emocija prema životinjama su samo to: vegetarijanci. Ispitivati tuđe emocije nije pristojno i to se ne radi pa ovo nisu ljudi koji izazivaju zabrinutost kod autora teksta, niti ima šta protv njih. Brigu izazivaju samo oni koji se pozivaju se na sličnost sa našim Najbližim-Rođakom-Šimpanzom koji je po njima krasni primer savršenog veganstva i ljubavi prema malim životinjama. Pri tome regularno zaborave da je svaka epizoda Opstanka imala scenu gde šimpanza ubija i jede malu životinju. Ili vaške.

Na žalost, bombardovanjem argumentima nastalim na osnovu propuštanja nekoliko epizoda serije “Opstanak” mogu prilično brzo da kreiraju četu novopečenih Testo-Vegetarijanaca koji žive na biljnom siru i margarinu – što je stvarno opasno i za zdravlje i za liniju! Ili armiju onih koji se od juče poslepodne kunu u salatu od zeleniša i sokić od precizno navedene autohtone sorte jabuka. Sunčanje beonjača se naravno podrazumeva jer mi ljudi kao i svaka druga biljka možemo da živimo od sunca. Nema veze što su nas na biologiji za treći osnovne učili da biljka ima koren preko koga uzima hranljive materije iz zemlje i što iz osmomartovskih romantičnih momenata izvlačimo informaciju da biljka bez korena brzo uvene.

Ne kažem ja da nije moguće živeti na biljčicama uz povremene treptaje okica upućene suncu. Samo se u ovaj lifestyle ne uleće preko noći nakon jednog odslušanog predavanja o pravljenju salata od organske endivije. Za svaku ekstremnu dijetu, za svaku ekstremnu promenu života – posebno ako se odnosi na ishranu – potrebno još ekstremnije znanje, a tog znanja novopečeni i preko noći preobraćeni obično nemaju ni u tragovima.

Idila takođe traje do prvog bankrota ili trećeg onesvešćivanja. Eventualno i do rezultata sistematskog pregleda koji zabrinu nekoga još uvek razumnog iz okruženja bliskog Pratiocu.

Zašto ne bi proglasili Razum za Jedinog-Imperatora?

Zajednička osobina oba gurua je jasna: ekstremizam. I zato, odakle nekome ideja da može da živi na soku, tabletama, prašku ili od osunčanog vazduha? Odakle hrabrosti da se u to upusti bez ikakve pripreme i stručne kontrole, posebno ako u odabranom “učenju” postoji i najmanji trag nadrilekarstva? Zar je toliko teško da se izgovori (i stvarno to misli i uradi) jedno prosto:

  • Više ne jedem mesne prerađevine
  • Napravio sam mali pomak i više ne jedem margarin
  • Više ne jedem slatkiše koje nisam sama spremila
  • Rekreiram se – šetam svaki dan

U svetu dugogodišnjeg nezadovoljstva težinom i navikama – koje ume da traje i dugi niz godina – nikome ne pada na pamet da povremeno promeni jednu jedinu sitnicu – učini jedan jedini mali pomak. Zašto narednih 6 meseci ne bi vežbali samo jednu stvar – na primer da redovno doručkujete, a nakon toga još 6 meseci da taj doručak bude i kvalitetan? Samo to – baš zato što je blisko, razumno i što nije teško.

Možda ćete biti puniji i naredne godine – ali će to biti godina sigurne eliminacije jedne loše navike koja zauvek postaje prošlost. Uradite to još par puta i živećete novi život – sigurno i mršaviji život. Bez Jo Jo dijeta, bacanja para, kesica i folija od tabletica. Bez gubljenja živaca, učenja netačnih filozofija i neistinitih istorijskih činjenica.

A ovako nešto već može da uspe jer polazite od sebe, svojih navika i svojih ukusa i sklonosti. Bavite se samim sobom i ispravljate svoje greške da bi sebi bili bolji i da bi sobom bili zadovoljniji. Kako bi ikada mogao da vam zatreba Guru za ovako nešto? I kako bi ikada moglo da vam ponestane motivacije i inspiracije za ovako važne stvari?

Maja Petrović
Vitki Gurman